Riječ izbornice Nade Abrus

 

Dragi moji glumci, moji kolege, moji prijatelji, moja obitelji. Nalazili se na sceni ili u gledalištu, vama i meni kazalište je život, a pljesak, davali ga ili primali, jednako je vrijedan.

Ove godine mi je pripala čast biti izbornicom 25. festivala glumca. Zahvaljujem na ukazanom povjerenju Hrvatskog društva dramskih umjetnika, iako sam znala da mi neće biti lako. Biti izbornikom Festivala glumca znači biti odgovoran i pošten prema svima vama.  

I po buri i po snijegu, vlakom, automobilom, autobusom i zrakoplovom u dva mjeseca sam proputovala Hrvatsku, odgledala 57 predstava, od toga četrnaest 14 snimljenih na DVD-u. Bile su to predstave institucionalnih kazališta, umjetničkih organizacija, slobodnih grupa i autorski projekti. Od 57 predstava, 35 je stvoreno na tekstovima domaćih autora. Posebice ističem da je dvije trećine predstava stvoreno na domaćim tekstovima, jer svako se dobro kazalište stvara u suradnji s domaćim dramskim piscima. Neke predstave su me razgalile, nasmijale, nakon nekih sam ostala sjediti u gledalištu jer su na mene ostavile duboki dojam, neke su me zadivile u cjelini, neke u pojedinostima. Bježala sam od amaterizma i osluškivala reakcije publike tijekom predstava, nisam podlegla jeftinom humoru, mada i on ima svoju publiku. Nakon odgledane predstave uvijek sam ostajala razgovarati sa svojim kolegama bez obzira na kvalitetu predstave i odluku koju ću donijeti. Za mene je svaki umjetnički napor vrijedan poštovanja.

To sam naučila od svojih profesora s Akademije za kazalište i film, tada jedinoj u Hrvatskoj. Generacijama studenata glume i režije naši profesori bili su i ostali uzor, poštovali smo ih, učili od njih na satovima glume i iz predstava u kojima su glumili ili ih režirali. Divili smo se njihovoj zanatskoj vještini i vrhunskoj glumačkoj umjetnosti. Nešto od tih vrijednosti kojima sam se vodila u svom glumačkom životu htjela sam potvrditi i ovim izborom. Tražila sam cjelovitost predstave, zajedničku igru, darovitost i strast glumca, bogatstvo jezika, govora, maštovita rješenja, aktualnost, životnost i istinu, a odbacivala naznake mržnje, politike, lošeg pamfleta, dosadu, nedarovitost i pretencioznost. Iako su neke produkcije bile bogato opremljene, druge s velikim glumačkim ansamblima, treće privlačile pozornost novim tehnološkim mogućnostima, kod svih, brojem i opremom, malih i velih predstava, tražila sam središte - GLUMCA.

Domaća dramaturgija je pupčanom vrpcom vezana uz vještinu i zanat govora na sceni, scenskog govora. U ponuđenim predstavama me razveselilo bogatstvo i raznolikost hrvatskih govora - od čakavice, ikavice, kajkavskog i dubrovačkog  govora, ali i rastužila ponekad niska zanatska vještina glumaca kojima je govor postao nevažan. To nije problem samo ovih predstava već generalni problem hrvatskog kazališta. Govor nosi misao iz koje glumac otkriva namjeru, onaj ponajvažniji ZAŠTO? To je ključ svakog glumačkog tumačenja, svake uspješne predstave, prave kazališne umjetnosti, a mnogima je postao nevažan, nerazumljiv, neartikuliran. Ako bih nešto poručila svima vama glumcima, to je da posvetite mnogo pažnje svom scenskom govoru. Moj profesor Tonko Lonza znao je citirati kazališnog redatelja i pedagoga Branka Gavellu: "Govoriti razgovjetno i glasno na sceni minimum je građanske pristojnosti". Ja bih dodala - i preduvjet za glumačku izvrsnost.

Rado bih na Festival glumca pozvala sve odgledane predstave, ali morala sam napraviti izbor od 17 predstava za odrasle i 3 predstave za djecu. Ovo je moj izbor i iza njega stojim. Mogao je biti i drukčiji, ali tad ga ne bih učinila ja već netko drugi. Tom drugom izborniku, možda nekome od vas, želim istu muku i veselje sljedeće godine.

 

Voli vas vaša Nada Abrus

 

Izbornica 25. festivala glumca – 2018.g.