Izabrane predstave za 33. Festival glumca
Grad domaćin Županja
Županja, Vinkovci, Ilok, Otok i Vukovar
1. HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU
Espi Tomičić „BUDI UVIJEK KAO ZMAJ“ u režiji Olje Lozice
2. GRADSKO DRAMSKO KAZALIŠTE GAVELLA, Zagreb
Zvonimir Berković „RONDO“ u režiji Janka Rakoša
3. ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH, Zagreb
Ivor Martinić „SIN, MAJKA I OTAC SJEDE ZA STOLOM I DUGO ŠUTE“ u režiji Aleksandra Švabića
4. SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH, Zagreb
N.V.Gogolj „ŽENIDBA“ u režiji Dore Ruždjak Podolski
5. KAZALIŠTE MORUZGVA, Zagreb
Vid Lež „KAMO IDE OVAJ SVIJET?“ u režiji Dražena Krešića
6. TEATAR EXIT, Zagreb
Fabrice Roger-Lacan „VRATA DO“ u režiji Rajka Minkovića
7. KOPRODUKCIJA FAKIN TEATRA, Zagreb i SCENE RIBNJAK, Zagreb
Robert Harling „ČELIČNE MAGNOLIJE“ u režiji Barbare Rocco
8. KOPRODUKCIJA KAZALIŠNE DRUŽINE TRAGAČI, Zagreb i UO TEATAR CIRKUS PUNKT, Zagreb
Saša Božić „KAO DA JE BILO NEKAD, KAO DA JE BILO TU“ u režiji Saše Božića
9. GRADSKO KAZALIŠTE MLADIH SPLIT
Lucas Hnath „LUTKINA KUĆA, DIO DRUGI“ u režiji Gorana Golovka
10. HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U OSIJEKU
Arthur Miller „VJEŠTICE IZ SALEMA“ u režiji Ivana Plazibata
11. HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE IVANA PL. ZAJCA RIJEKA
Anton Pavlov Čehov / Boris Liješević / Dimitrije Kokanov / Olivera Baljak /
Ana Marija Brđanović /Aleksandra Stojaković Olenjuk / Jelena Lopatić /
Sabina Salamon / Nika Grbelja / Petar Baljak / Denis Brižić /Damir Orlić /
Jasmin Mekić / Deni Sanković „TRI SESTRE, JA“ u režiji Borisa Liješevića
12. KAZALIŠTE VIROVITICA
Bertolt Brecht „PIR MALOGRAĐANA“ u režiji Franke Perković
13. GRADSKA KAZALIŠNA KUĆA BJELOVAR / KULTURNI I MULTIMEDIJSKI CENTAR BJELOVAR
Tennessee Williams „STAKLENA MENAŽERIJA“ u režiji Dore Ruždjak Podolski
14. GRADSKO KAZALIŠTE „ZORIN DOM“ KARLOVAC
Ante Tomić „NADA“ u režiji Aide Bukvić
15. GRADSKO KAZALIŠTE „JOZA IVAKIĆ“ VINKOVCI
David Hare „BILI SMO...“ u režiji Almira Zoletića
16. ZAGREBAČKO KAZALIŠTE LUTAKA
- Predstava za djecu i mlade –
Mark Twain - Filip Jurjević „PUSTOLOVINE HUCKLEBERRYJA FINNA“ u režiji Vanje Jovanovića
17. KOPRODUKCIJA TEATAR POCO LOCO, Zagreb i GRADSKO KAZALIŠTE LUTAKA, Split
- Predstava za djecu i mlade –
Ivana Đula i Milica Sinkauz prema slikovnici Tisje Kljaković Braić „PITA MOJA MAMA IMATE LI JEDNO JAJE“ u režiji Renate Carole Gatice
18. KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR
- Predstava za djecu i mlade –
Marin Lisjak „DAN KAD SE DOGODILO NIŠTA“ u režiji Aleksandra Švabića
Riječ izbornika 33. Festivala glumca
Kazalište, naravno, nema nikakvu stvarnu moć… osim te beznačajne sposobnosti da ljude natjera da na kojih dva sata prestanu biti apsolutno sigurni u vlastitu nepogrešivost. Tko bi razuman poželio gledati kako se na sceni urušavaju pažljivo njegovane ideje o „drugima“, o „drugačijima“ ili o vlastitoj moralnoj nadmoći? Puno je praktičnije držati se provjerenih alata: rasizam štedi vrijeme, šovinizam hrani ego a onaj kod nas, nažalost, sve češći „izam“ rješava sve kompleksnosti tako da ih jednostavno ignorira.
Ipak, kazalište ima tu krajnje nepristojnu naviku da likovima podari glas, lice i, što je najgore, kontekst — čak i onim likovima koje bi bilo daleko urednije svesti na neku etiketu. Publika se tako nađe izložena gotovo skandaloznoj količini empatije. Užas! „Drugi“ i „drugačiji“ odjednom više nisu apstrakcija nego osobe s kojima dijeliš strahove, slabosti i, ne daj Bože, ljudskost.
Naravno, uvijek postoji elegantno rješenje: izaći iz dvorane. Isti kao prije. Nedotaknut. Čvrsto uvjeren da je svijet jednostavan, a podjele nužne. Uostalom, zašto kvariti dobro uhodane mentalne prečice? One su tu s razlogom — da nas poštede napora razmišljanja. No kazalište, u svojoj dosljednoj neobzirnosti, ipak učini ono najgore: posije sumnju. A sumnja je opasna stvar, osobito za ideologije koje ovise o tome da ih se nikada, ni pod koju cijenu, ne dovodi u pitanje.
Jer nije li idealan svijet onaj u kojem su „naši“ uvijek u pravu, a „njihovi“ uvijek problem? Bez sive zone, bez nelagode, bez potrebe za razumijevanjem. Kazalište tu opet bespotrebno komplicira: uvodi nijanse, proširuje perspektive, čak i, zamislite drskosti, sugerira da odgovornost nije nešto što se može tako lako delegirati na druge. Kao da stvarnost nije već dovoljno naporna bez tog dodatnog sloja istine.
I što je najneugodnije, sve se to događa bez ikakve prisile. Nitko te ne tjera da promijeniš mišljenje, dovoljno je da ga počneš preispitivati. A to je, jasno, sklizak teren: danas pitanje, sutra rupica u uvjerenju, prekosutra možda čak i razumijevanje. Tko bi to htio riskirati? Mnogo je sigurnije ostati pri starom, u toplini vlastitih sigurnosti.
Ali eto, kazalište, koliko god se trudilo ostati „bezopasno“, ima tu neugodnu osobinu da ne završi spuštanjem zastora. Ono se, krajnje neodgojeno, nastavlja događati u glavi gledatelja. I baš tu, u toj tihoj upornosti, skriva se njegova moć.
I upravo zato što kazalište ipak ima moć; moć koju sam osjetio gledajući 58 predstava u vrlo kratkom roku, 58 predstava koje su, svaka na svoj način, važne, zahvalan sam na ukazanom povjerenju.
Izbor 18 predstava nosio je sa sobom i odgovornost i promišljanje o tome što svaka od njih može reći i ostaviti publici. Upravo u tom izboru leži vrijednost cijelog iskustva.
Sven Šestak
U Hrvatskom domu Vukovar jučer (3. ožujka) je održana sjednica festivalskog vijeća Festivala glumca na kojoj se razgovaralo o programu ovogodišnjeg festivala. Prisutne su na početku pozdravili pročelnik Upravni odjel za obrazovanje, sport i branitelje Grada Vukovara Darko Dimić, ravnateljica Hrvatskoga doma Vukovar Ivanka Miličić i predsjednik Festivalskog vijeća Joško Ševo koji je i vodio sjednicu. Ovogodišnji izbornik je Goran Grgić koji će do kraja ožujka pogledati sve prijavljene predstave te izabrati njih 17 za festival koji će se održati u svibnju.